Juniperus communis

Borovica (kleka, smrika) je igličasto zimzeleno drvo ili grm koji je rasprostranjen po većini sjeverne hemisfere, naročito na vapnenačkim planinama.

Spada u porodicu čempresa i jedini ima jestive plodove.

Borovicu su poduzetni i drski Rimljani podvaljivali pod papar, a još su u srednjem vijeku spaljivane kako bi očistili zrak od pošasti.

Borovica je glavni sastojak gina, a brojnim drugim alkoholnim pićima daje aromu još od 17. stoljeća.

OKUS

Aroma borovice je ugodno drvenasta, gorko-slatka, ista kao i gin. Okus je čist i osvježavajuć, slatkasti s umjerenom ljutinom, osjeća se bor i smola u tragovima. Cijele bobice koje rastu u južnijim dijelovima sjeverne hemisfere imaju bolju aromu.

UPOTREBLJAVAJU SE bobice, svježe i sušene.

KUPOVINA I POHRANJIVANJE BOROVICE

Borovice se uvijek prodaju cijele i obično su sušene. Relativno su mekane i lagano dobivaju masnice stoga prilikom kupovine obratite pažnju da su cijele i suhe. U zatvorenoj posudi ih možete čuvati i do godine dana.

UPOTREBA U KULINARSTVU

Borovica je vjerojatno najpoznatija po njezinoj upotrebi prilikom proizvodnje gina, no ima svojih primjena i u kuhinji.

Borovica je prirodni dodatak uz divljač i masnu hranu. Skandinavci je dodaju svojim marinadama kod kiseljenja govedine i sobovine, francuzi je upotrebljavaju uz srnetinu i u raznim paštetama, belgijanci uz flambirane teleće bubrege, a njemci uz kiselo zelje.

Lako se smrvi u mužaru pri čemu otpušta blagu ali oštru aromu koja može oplemeniti mnoga jela i slatka i slana. Pomiješana sa krupnom soli i češnjakom može se utrljavati na janjetinu, svinjetinu, divlje ptice i srnetinu.

Borovicu smrvite netom prije upotrebe jer njezina esencijalna ulja brzo hlape.

DOBRA JE s jabukama, govedinom, kupusom, patkom, divljači, guskom, svinjetinom

DOBRO SE KOMBINIRA s lovorovim listom, kimom, celerom, češnjakom, mažuranom, čubarom, majčinom dušicom.